Post by motorizer on Apr 9, 2024 11:56:43 GMT 1
iz Rudijevog songbooka, dobar tekst o Eaglesima za malo opće kulture. ja ih inače redovno poslušam par puta mjesečno, oni su klasika koja nikada ne dosadi..
"Eagles su američki rock sastav koji je na vrhuncu popularnosti bio 1970-ih godina. Pet singlova i
četiri albuma na vrhu top ljestvica čine ih jednima od najuspješnijih glazbenika tog razdoblja, a dva
albuma, "Their Greatest Hits 1971-1975" i "Hotel California", dospjela su meñu deset naprodavanijih
glazbenih albuma svih vremena. Grupa je, s preko 100 milijuna kopija svojih albuma, u potpunosti
komercijalizirala rock glazbu južne Kalifornije.
Početak
Eagles su osnovala četiri glazbenika okupljena u Los Angelesu, koji su u najveći grad Kalifornije došli iz
unutrašnjosti Sjedinjenih Država i koji su u svijet rocka ušli kao članovi različitih sastava. Basist Randy
Meisner rođen je u Nebraski i 1964. je stigao u Los Angeles. Prvotno je bio član "The Soul Survivorsa",
da bi 1968. preko grupe "Poco" stigao u prateći sastav Rickyja Nelsona "The Stone Canyon Band". Bernie
Leadon, gitarist, bendžist i mandolinist roñen je u Minnesoti, a u Los Angeles je stigao 1967. te se preko
grupe "Hearts & Flowers" , a zatim i "Dillard & Clark" skrasio u "The Flying Burrito Brothers". Bubnjar i
pjevač, Teksašanin Don Henley je u Los Angeles stigao 1970. s grupom "Siloh" s kojom je prije raspada
snimio i istoimenu ploču. Gitarist Glenn Frey je roñen u Detroitu, u kojem je povremeno nastupao u
pratećem sastavu Boba Segera. U ljeto 1968. preselio se u Los Angeles i s J.D. Southerom osnovao duet
"Longbranch Pennywhistle", koji takoñer iduće godine snima istoimeni album.
Osnutak Eaglesa
U proljeće 1971. Frey i Henley unajmljeni su u prateći sastav Linde Ronstadt, dok su Meisner i Leadon
pozvani za potrebe ljetne turneje. Tijekom turneje njih četvorica svirali su zajedno na samo jednom
koncertu, ali se njihova zajednička svirka pojavila na sljedećem albumu Linde Ronstadt, koji je izašao
početkom sljedeće godine. No, i taj jedan zajednički nastup bio je dovoljan da se rodi ideja o osnivanju
samostalnog sastava. Kako su svi članovi već bili dobro uhodani u glazbenom svijetu, zahvaljujući
poznanstvima i reputaciji već u rujnu 1971. godine potpisuju ugovor s managerom Davidom Geffenom, u
kojem se obvezuju da će čim prije snimiti ploču za njegovu izdavačku kuću "Asylum Records". Dogovorili
su se da band ponese ime "Eagles" (Orlovi) i u namjeri da prate country-rock stil "The Byrdsa" i
"Burritosa" s dodatkom žešćeg ritma, u veljači 1972. odletjeli na snimanje u Englesku. Pod
producentskom palicom Glyna Johnsa u studiju su proveli dva tjedna i dovršili svoj prvijenac. Istoimena
ploča svjetlo dana ugledala je u srpnju i ušla u "Top 20", a već nakon godinu i pol postala je zlatna.
Albumu je prethodio prvosvibanjski singl "Take It Easy", koji je došao do dvanaestog mjesta
"Billboardove" ljestvice, a pjesma je postala njihov zaštitni znak i obavezan dio svakog koncerta. Spoj
countryja s kalifornijskim surf rockom i usavršavanje bluegrass ritmova stopljenih u nježne balade i
mekane pop zvukove o vezama, automobilima i lutanjima su im već u samom startu donijeli
prepoznatljivost i veliki broj obožavatelja. S prvijenca su skinuli još dva singla: "Peaceful Easy
Feeling" koji je ušao u "Top 20", i "Witchy Woman", koji je na ljestvici stigao do broja devet.
Krajem 1972. i početkom 1973. godine "Eagles" su nastupali na brojnim koncertima kao predgrupa, a
potom su se ponovo uputili preko Atlantika na snimanje drugog albuma. U "Islandovim" studijima u
Londonu, ponovo pod producentskom palicom Glyna Johnsa, snimaju "Desperado", baziran na
ikonografiji Divljeg zapada - omot albuma prikazivao je članove sastava kao kaubojsku bandu "Doolin-
Dalton". Naslovna pjesma "Desperado", koja je vremenom takoñer postala njihov standard i najpoznatija
meñu jedanaest na albumu, nikada nije izdana kao singl. Zanimljivo je i da ju je, meñu ostalima,
prepjevala i sama Linda Ronstadt.
Album se našao u prodaji 17. travnja 1973. Čak osam pjesama potpisuju Don Henley i John Frey, a po
prvi put i Leadon pokazuje svoje umijeće na bendžu i mandolini. Skinuta su samo dva singla: "Outlaw
Man" i "Tequila Sunrise", od kojih je ovaj potonji jedva ušao u "Top 40".
Nakon kratke turneje kojom su predstavljali "Desperado", grupa se uputila na snimanje novog LP-ja, no
u londonskim studijima "Olympica" snimili su samo dvije pjesme: "You Never Cry Like A Lover" i "The
Best Of My Love", a onda je izmeñu "Eaglesa" i producenta Glyna Johnsa došlo do raskola. Njihova
želja i potreba da sviraju žešću rock glazbu sukobila se s Glynovim viñenjem country-rock sastava.
Ostavši bez producenta, kvartet je početkom 1974. krenuo na kratku turneju koju je otvarao gitarist i
pjevač Joe Walsh. Ta kombinacija dovela je do toga da su angažirali Walshovog producenta Billa
Szymczyka, pa su mogli nastaviti snimanje započetog albuma. Ploča je dovršena u Los Angelesu, u
studijima "Record Planta", a Szymczyk je sa sobom doveo i starog Leadonovog prijatelja, gitarista Dona
Feldera, koji je dečke toliko impresionirao svirkom, da su ga pozvali da se pridruži bandu.
"On the border" je u trgovine stigao 22. ožujka, a do lipnja je LP ušao u "Top 10" i postao zlatan, čime je
postao najprodavaniji album "Eaglesa" do tada. Prvi single "Already Gone" isti je mjesec ušao meñu 20
najslušanijih pjesama.
Drugi singl skinut s albuma bio je "James Dean", no pravi "bum" napravio je treći singl, izdan u
studenom 1974. godine. "The Best Of My Love" priskrbio im je puno veći auditorij i nekoliko "Grammy"
nominacija, a početkom sljedeće godine stigao je i na sam vrh pop ljestvice.
Na vrhu
Četvrti album, nazvan "One Of These Days" sniman je u studijima u Miamiju i Los Angelesu, a izašao je
10. srpnja 1975. godine. Reflektirao je privatni život mladih Amerikanaca i razočaranje stanovništva
Sjedinjenih Država političkim zbivanjima sredinom sedamdesetih.
S ploče su skinuta tri singla: "One Of These Days", "Lyin' Eyes" i "Take It To The Limit" i svi su ušli
u "Top 5", dok je naslovni singl stigao do broja jedan.
Album je isti mjesec kada je izašao postao zlatan, a uz dvije "Grammy" nominacije, za album godine i
singl godine ("Lyin' Eyes"), osvojili su kipić za istu pjesmu u kategoriji najbolje pop izvedbe grupe s
vokalom.
Grupa je krenula na veliku svjetsku turneju, počevši sa Sjedinjenim Državama i Europom, da bi krajem
godine uslijedio šok: nezadovoljan monopolom koji su imali Henley i Frey na pisanje pjesama, Bernie
Leadon ih je napustio. Zamijenjen je Joem Walshem uslijed turneje, koji je sastavu dao dodatnog hardrock
štiha.
U tom trenutku, "Eagles" se moglo s punim pravom nazvati superzvijezdama, ali učvrščivanje njihovog
statusa tek je uslijedilo. Zbog turneje i podužeg izbivanja iz studija, te bez konkretne ideje za novi
materijal, članovi grupe se odlučuju za kolekciju singlova. Početkom 1976. godine, točnije 17. veljače
"Asylum Records" izdaje kompilaciju "Their Greatest Hits 1971-1975". Album je postao najprodavaniji u
povijesti Sjedinjenih Američkih Država, prvi u povijesti koji je postao platinasti s prodajom preko milijun
kopija, kasnije je postao i dijamantni, a do danas je prodan u preko 40 milijuna primjeraka.
Nakon 18 mjeseci na tržištu se pojavio i peti studijski album. Sniman od ožujka do listopada 1976.
godine, takoñer u Los Angelesu i Miamiju, "Hotel California" izašao je 6. prosinca. U samo jednom
tjednu ploča je dosegla platinastu nakladu, u siječnju 1977. stigla je na broj jedan "Billboardove"
ljestvice, da bi na kraju dosegla brojku od preko 10 milijuna prodanih kopija.
Album je dotakao teme nevinosti, ovisnosti o drogama, smrti, iskušenja, teme površnih ljubavnih veza,
razvoda, američke ekspanzije i američkog sna. Članovi sastava su album opisali kao metaforu propadanja
Amerike u materijalizam i dekadenciju. Singlovi "Hotel California" i "New Kid In Town" stigli su do
broja jedan, dok je "Life In The Fast Lane" ušao u "Top 20". "Hotel California" dobio je "Grammy" za
singl godine i bio nominiran za pjesmu godine, dok je ploča bila nominirana za album godine i za pop
dostignuće 1977.
Nakon završene svjetske turneje u rujnu 1977., još jedan član je napustio grupu. Iscrpljen od neprekidne
turneje i čestih odlazaka u studio, Randy Meisner biva zamijenjen Timothyjem Schmitom iz grupe "Poco",
u kojoj je prije takoñer zamijenio Meisnera. U novoj postavi "Eagles" su počeli raditi na novom albumu u
ožujku 1978. i trebalo im je godinu i pol da ga završe. Sniman u studijima na pet lokacija u Los Angelesu
i na Floridi, "The Long Run" bio je prvotno zamišljen kao dvostruko izdanje, ali se na kraju ipak pojavio
kao jednostruki album. Kada se pojavio 24. rujna 1979. na tržištu, prvi tjedan je debitirao kao broj 2 na
ljestvicama da bi već idući tjedan skinuo "In Through The Out Door" "Leda Zeppelina" s broja jedan.
Raspad
"The Long Run" je iznjedrio tri "Top 10" singla: rockersku "Heartache Tonight", baladu "I Can't Tell You
Why" i "In The City", pjesmu koju je prvo snimio Walsh za potrebe filma "The Warriors" (Ratnici
podzemlja). Pjesma "Heartache Tonight" je dobila i "Grammyja" za najbolju rock izvedbu grupe s
vokalom.
Godine 1980. "Eagles" su bili na velikoj američkoj turneji, koja je dovela do raspada grupe 31. srpnja iste
godine, iako je njihov kraj zvanično objavljen tek u svibnju 1982. Bilo kako bilo, turneju je slijedila i
dupla live ploča jednostavno nazvana "Eagles Live". Izdana u studenom 1980. godine, ploča je ušla u
"Top 5" i postala multiplatinasta. Single skinut s albuma bio je "Seven Bridges Road" koji je ušao u "Top
40".
Ponovno okupljanje i turneja
Godine 1994. grupa se ponovo okupila, a iste godine, tijekom velike turneje, izašao je live album "Hell
Freezes Over". Turneja je, s prekidima, potrajala do 1996. Narednih godina slijedile su druge turneje i
brojni kompilacijski albumi.
Long Road Out Of Eden
Dana 30. listopada 2007. "Eagles" su izdali prvi studijski album nakon 28 godina, "Long Road Out Of
Eden". Prvu će godinu album u SAD-u biti moguće skinuti s web stranice grupe, te kupiti samo u
trgovačkim lancima Wal-Mart i Sam's Club. U ostalim će zemljama album biti moguće kupiti na
uobičajenim mjestima. Kako se i očekivalo, album je debitirao na broju 1 u SAD-u, Velikoj Britaniji,
Australiji, Novom Zelandu, Nizozemskoj i Norveškoj.
Don Henley je objavio da je ovo ujedno i posljednji album "Eaglesa" te da grupa više neće snimati nove
materijale…"
"Eagles su američki rock sastav koji je na vrhuncu popularnosti bio 1970-ih godina. Pet singlova i
četiri albuma na vrhu top ljestvica čine ih jednima od najuspješnijih glazbenika tog razdoblja, a dva
albuma, "Their Greatest Hits 1971-1975" i "Hotel California", dospjela su meñu deset naprodavanijih
glazbenih albuma svih vremena. Grupa je, s preko 100 milijuna kopija svojih albuma, u potpunosti
komercijalizirala rock glazbu južne Kalifornije.
Početak
Eagles su osnovala četiri glazbenika okupljena u Los Angelesu, koji su u najveći grad Kalifornije došli iz
unutrašnjosti Sjedinjenih Država i koji su u svijet rocka ušli kao članovi različitih sastava. Basist Randy
Meisner rođen je u Nebraski i 1964. je stigao u Los Angeles. Prvotno je bio član "The Soul Survivorsa",
da bi 1968. preko grupe "Poco" stigao u prateći sastav Rickyja Nelsona "The Stone Canyon Band". Bernie
Leadon, gitarist, bendžist i mandolinist roñen je u Minnesoti, a u Los Angeles je stigao 1967. te se preko
grupe "Hearts & Flowers" , a zatim i "Dillard & Clark" skrasio u "The Flying Burrito Brothers". Bubnjar i
pjevač, Teksašanin Don Henley je u Los Angeles stigao 1970. s grupom "Siloh" s kojom je prije raspada
snimio i istoimenu ploču. Gitarist Glenn Frey je roñen u Detroitu, u kojem je povremeno nastupao u
pratećem sastavu Boba Segera. U ljeto 1968. preselio se u Los Angeles i s J.D. Southerom osnovao duet
"Longbranch Pennywhistle", koji takoñer iduće godine snima istoimeni album.
Osnutak Eaglesa
U proljeće 1971. Frey i Henley unajmljeni su u prateći sastav Linde Ronstadt, dok su Meisner i Leadon
pozvani za potrebe ljetne turneje. Tijekom turneje njih četvorica svirali su zajedno na samo jednom
koncertu, ali se njihova zajednička svirka pojavila na sljedećem albumu Linde Ronstadt, koji je izašao
početkom sljedeće godine. No, i taj jedan zajednički nastup bio je dovoljan da se rodi ideja o osnivanju
samostalnog sastava. Kako su svi članovi već bili dobro uhodani u glazbenom svijetu, zahvaljujući
poznanstvima i reputaciji već u rujnu 1971. godine potpisuju ugovor s managerom Davidom Geffenom, u
kojem se obvezuju da će čim prije snimiti ploču za njegovu izdavačku kuću "Asylum Records". Dogovorili
su se da band ponese ime "Eagles" (Orlovi) i u namjeri da prate country-rock stil "The Byrdsa" i
"Burritosa" s dodatkom žešćeg ritma, u veljači 1972. odletjeli na snimanje u Englesku. Pod
producentskom palicom Glyna Johnsa u studiju su proveli dva tjedna i dovršili svoj prvijenac. Istoimena
ploča svjetlo dana ugledala je u srpnju i ušla u "Top 20", a već nakon godinu i pol postala je zlatna.
Albumu je prethodio prvosvibanjski singl "Take It Easy", koji je došao do dvanaestog mjesta
"Billboardove" ljestvice, a pjesma je postala njihov zaštitni znak i obavezan dio svakog koncerta. Spoj
countryja s kalifornijskim surf rockom i usavršavanje bluegrass ritmova stopljenih u nježne balade i
mekane pop zvukove o vezama, automobilima i lutanjima su im već u samom startu donijeli
prepoznatljivost i veliki broj obožavatelja. S prvijenca su skinuli još dva singla: "Peaceful Easy
Feeling" koji je ušao u "Top 20", i "Witchy Woman", koji je na ljestvici stigao do broja devet.
Krajem 1972. i početkom 1973. godine "Eagles" su nastupali na brojnim koncertima kao predgrupa, a
potom su se ponovo uputili preko Atlantika na snimanje drugog albuma. U "Islandovim" studijima u
Londonu, ponovo pod producentskom palicom Glyna Johnsa, snimaju "Desperado", baziran na
ikonografiji Divljeg zapada - omot albuma prikazivao je članove sastava kao kaubojsku bandu "Doolin-
Dalton". Naslovna pjesma "Desperado", koja je vremenom takoñer postala njihov standard i najpoznatija
meñu jedanaest na albumu, nikada nije izdana kao singl. Zanimljivo je i da ju je, meñu ostalima,
prepjevala i sama Linda Ronstadt.
Album se našao u prodaji 17. travnja 1973. Čak osam pjesama potpisuju Don Henley i John Frey, a po
prvi put i Leadon pokazuje svoje umijeće na bendžu i mandolini. Skinuta su samo dva singla: "Outlaw
Man" i "Tequila Sunrise", od kojih je ovaj potonji jedva ušao u "Top 40".
Nakon kratke turneje kojom su predstavljali "Desperado", grupa se uputila na snimanje novog LP-ja, no
u londonskim studijima "Olympica" snimili su samo dvije pjesme: "You Never Cry Like A Lover" i "The
Best Of My Love", a onda je izmeñu "Eaglesa" i producenta Glyna Johnsa došlo do raskola. Njihova
želja i potreba da sviraju žešću rock glazbu sukobila se s Glynovim viñenjem country-rock sastava.
Ostavši bez producenta, kvartet je početkom 1974. krenuo na kratku turneju koju je otvarao gitarist i
pjevač Joe Walsh. Ta kombinacija dovela je do toga da su angažirali Walshovog producenta Billa
Szymczyka, pa su mogli nastaviti snimanje započetog albuma. Ploča je dovršena u Los Angelesu, u
studijima "Record Planta", a Szymczyk je sa sobom doveo i starog Leadonovog prijatelja, gitarista Dona
Feldera, koji je dečke toliko impresionirao svirkom, da su ga pozvali da se pridruži bandu.
"On the border" je u trgovine stigao 22. ožujka, a do lipnja je LP ušao u "Top 10" i postao zlatan, čime je
postao najprodavaniji album "Eaglesa" do tada. Prvi single "Already Gone" isti je mjesec ušao meñu 20
najslušanijih pjesama.
Drugi singl skinut s albuma bio je "James Dean", no pravi "bum" napravio je treći singl, izdan u
studenom 1974. godine. "The Best Of My Love" priskrbio im je puno veći auditorij i nekoliko "Grammy"
nominacija, a početkom sljedeće godine stigao je i na sam vrh pop ljestvice.
Na vrhu
Četvrti album, nazvan "One Of These Days" sniman je u studijima u Miamiju i Los Angelesu, a izašao je
10. srpnja 1975. godine. Reflektirao je privatni život mladih Amerikanaca i razočaranje stanovništva
Sjedinjenih Država političkim zbivanjima sredinom sedamdesetih.
S ploče su skinuta tri singla: "One Of These Days", "Lyin' Eyes" i "Take It To The Limit" i svi su ušli
u "Top 5", dok je naslovni singl stigao do broja jedan.
Album je isti mjesec kada je izašao postao zlatan, a uz dvije "Grammy" nominacije, za album godine i
singl godine ("Lyin' Eyes"), osvojili su kipić za istu pjesmu u kategoriji najbolje pop izvedbe grupe s
vokalom.
Grupa je krenula na veliku svjetsku turneju, počevši sa Sjedinjenim Državama i Europom, da bi krajem
godine uslijedio šok: nezadovoljan monopolom koji su imali Henley i Frey na pisanje pjesama, Bernie
Leadon ih je napustio. Zamijenjen je Joem Walshem uslijed turneje, koji je sastavu dao dodatnog hardrock
štiha.
U tom trenutku, "Eagles" se moglo s punim pravom nazvati superzvijezdama, ali učvrščivanje njihovog
statusa tek je uslijedilo. Zbog turneje i podužeg izbivanja iz studija, te bez konkretne ideje za novi
materijal, članovi grupe se odlučuju za kolekciju singlova. Početkom 1976. godine, točnije 17. veljače
"Asylum Records" izdaje kompilaciju "Their Greatest Hits 1971-1975". Album je postao najprodavaniji u
povijesti Sjedinjenih Američkih Država, prvi u povijesti koji je postao platinasti s prodajom preko milijun
kopija, kasnije je postao i dijamantni, a do danas je prodan u preko 40 milijuna primjeraka.
Nakon 18 mjeseci na tržištu se pojavio i peti studijski album. Sniman od ožujka do listopada 1976.
godine, takoñer u Los Angelesu i Miamiju, "Hotel California" izašao je 6. prosinca. U samo jednom
tjednu ploča je dosegla platinastu nakladu, u siječnju 1977. stigla je na broj jedan "Billboardove"
ljestvice, da bi na kraju dosegla brojku od preko 10 milijuna prodanih kopija.
Album je dotakao teme nevinosti, ovisnosti o drogama, smrti, iskušenja, teme površnih ljubavnih veza,
razvoda, američke ekspanzije i američkog sna. Članovi sastava su album opisali kao metaforu propadanja
Amerike u materijalizam i dekadenciju. Singlovi "Hotel California" i "New Kid In Town" stigli su do
broja jedan, dok je "Life In The Fast Lane" ušao u "Top 20". "Hotel California" dobio je "Grammy" za
singl godine i bio nominiran za pjesmu godine, dok je ploča bila nominirana za album godine i za pop
dostignuće 1977.
Nakon završene svjetske turneje u rujnu 1977., još jedan član je napustio grupu. Iscrpljen od neprekidne
turneje i čestih odlazaka u studio, Randy Meisner biva zamijenjen Timothyjem Schmitom iz grupe "Poco",
u kojoj je prije takoñer zamijenio Meisnera. U novoj postavi "Eagles" su počeli raditi na novom albumu u
ožujku 1978. i trebalo im je godinu i pol da ga završe. Sniman u studijima na pet lokacija u Los Angelesu
i na Floridi, "The Long Run" bio je prvotno zamišljen kao dvostruko izdanje, ali se na kraju ipak pojavio
kao jednostruki album. Kada se pojavio 24. rujna 1979. na tržištu, prvi tjedan je debitirao kao broj 2 na
ljestvicama da bi već idući tjedan skinuo "In Through The Out Door" "Leda Zeppelina" s broja jedan.
Raspad
"The Long Run" je iznjedrio tri "Top 10" singla: rockersku "Heartache Tonight", baladu "I Can't Tell You
Why" i "In The City", pjesmu koju je prvo snimio Walsh za potrebe filma "The Warriors" (Ratnici
podzemlja). Pjesma "Heartache Tonight" je dobila i "Grammyja" za najbolju rock izvedbu grupe s
vokalom.
Godine 1980. "Eagles" su bili na velikoj američkoj turneji, koja je dovela do raspada grupe 31. srpnja iste
godine, iako je njihov kraj zvanično objavljen tek u svibnju 1982. Bilo kako bilo, turneju je slijedila i
dupla live ploča jednostavno nazvana "Eagles Live". Izdana u studenom 1980. godine, ploča je ušla u
"Top 5" i postala multiplatinasta. Single skinut s albuma bio je "Seven Bridges Road" koji je ušao u "Top
40".
Ponovno okupljanje i turneja
Godine 1994. grupa se ponovo okupila, a iste godine, tijekom velike turneje, izašao je live album "Hell
Freezes Over". Turneja je, s prekidima, potrajala do 1996. Narednih godina slijedile su druge turneje i
brojni kompilacijski albumi.
Long Road Out Of Eden
Dana 30. listopada 2007. "Eagles" su izdali prvi studijski album nakon 28 godina, "Long Road Out Of
Eden". Prvu će godinu album u SAD-u biti moguće skinuti s web stranice grupe, te kupiti samo u
trgovačkim lancima Wal-Mart i Sam's Club. U ostalim će zemljama album biti moguće kupiti na
uobičajenim mjestima. Kako se i očekivalo, album je debitirao na broju 1 u SAD-u, Velikoj Britaniji,
Australiji, Novom Zelandu, Nizozemskoj i Norveškoj.
Don Henley je objavio da je ovo ujedno i posljednji album "Eaglesa" te da grupa više neće snimati nove
materijale…"