Post by dusansk on May 25, 2024 20:28:34 GMT 1
IBANEZ Roadstar PRO 540S Saber.
Ovo je u to doba bio objekt vlažnih snova, drugar je imao originalni katalog koji je bio bukvalno izlizan. Od lizanja
Niko je tada nije imao i ovaj originalni nisam bio vidio uživo nikad.
Ja sam u to vrijeme svirao IBANEZ Roadstar 315 iz 1983. a PRO modele sam sam mogao samo sanjati. Još kad u IBANEZ katalogu vidiš koje face sviraju to ... To su bile patnje mladog Vertera 
Do pred kraj 2021. godine...
Gitara je stajala u tanušnoj futrolici na gomili guma i točkova u vulkanizerskoj radnji u gradiću na 50-tak km od mene. Stigla je navodno iz Nje’ačke ko zna kako, utovarena u kombi sa gomilom polovne vulkanizerske opreme. Nisam je ni pregledao tamo kod vulkanizera, samo na tren sam je uzeo u ruke, vratio u krpenu futrolicu i juriš kući.
Ovo je finalni rezultat, onda nije izgledala ni približno ovako.
.
Postavio sam je pred sebe, uzeo stari katalog (još uvijek ga imam) i gledam. Još uvijek ne vjerujem šta je ispred mene.
1987. glavna koka za kojom su svi dahtali je bila Samantha Fox a da sam imao izbor imeđu nje i ovog Ibaneza odabrao bih (iako sam imao nepunih 20 godina) sigurno Ibanez
Ta neka prelivajuće crvena metalik boja, samo je taj model kratko išao u toj boji. 3 mala on/off switcha i push/push volume pot. To je išlo samo vrlo kratko, još iste 1987. su prešli na 5-way switch.Par zarđanih žica je na njoj. Tremolo stoji ukrivo. Gledam iz bliza, pragovi netaknuti. Da praktično nije svirana vidim po tome da su natpisi na (Dimarzio) magnetima IBZUSA netaknuti i praktično nema ni malo tragova trzalice. Prljava je od 35 godina stajanja ko zna u čemu, zapuštena, tu i tamo iskvrckana, dva veća oštećenja su sa zadnje strane, kroz svu prljavštinu ni ne vidim dobro. Ali potpuno kompletna, ne nedostaje ništa, sve je tu. Svi metalni dijelovi korodirani, bojim se i previše ... Ali nema natrag, kreće izvlačenje Coste Concordie.
Rastavio sam je do zadnjeg djelića i šrafčića. Sve što je metalno ubacio sam u limenku koju sam napunio sa WD-40 i u tome je stajalo, uz povremeno dodavanje WD i četkanje četkicom, sve do proljeća, 3-4 mjeseca !!!
.
.
.
U međuvremenu sam sve što je drveno ribao, čistio, glancao, polirao, limunovo ulje na rasušeni fretboard sam naneo valjda 10 puta, svakih 4-5 dana, sve dok se nije povratio.
Boja je nakon nekoliko poliranja postala ponovo sjajna, oštećenja su mi prestala izgledati strašno. Samo tijelo i vrat su izuzetno lagani, tijelo je nestvarno tanko. Svirao sam više S modela, čak sam jedan noviji S-440 poklonio svom nećaku (mislim da sam to imao i poslikano na starom Forumu) ali feeling ove starice je potpuno drugačiji. Možda samo zato što meni ima mitsko značenje a možda i stvarno. To će ostati misterija.
.
Sklopio sam je vrlo brzo, prošla je kroz standardni setup, nije trebalo ništa dorađivati.
Akcija niska do krajnjih granica (nikako drugačije ne bi ni moglo na takvoj perfekciji). Potovi su ostali kao novi, isto i push/push prekidač. 3 mala prekidačića sam ubacio nove, stari su bili puno korodirani.
.
Čivije original, piše na njima Ibanez, Made in Japan. To je Fujigen u svom top izdanju. Magneti su Dimarzio sa natpisima IBZUSA, nisam mogao pronaći koji bi to modeli mogli biti, ima inbus šarafiće kao Super Distortion, ali to mi nije toliko ni važno jer zvuče kako i treba, ovo ide od nježnih Knopfler out-of-phase tonova pa do zasićene distorzije iz punog humbuckera.
Uglavnom, zauzela je zasluženo mjesto kao jedan od krunskih primjeraka kolekcije.
.
.
P.S.
Da mi je bilo imati je 1987... Di bi mi bio kraj 