Akordi - pravilan hvat

ja inače znam točan odgovor na pitanje kokoš ili jaje
odgovor je jaje, jer su jaja postojala puno prije nego su nastale ptice.  

znam, znam, Frus je stari majstor i poštujem svaki savjet, kao i kritiku...volio bih ja to sve znati, ali kad bih mogao nekako proces učenja prespavati i probuditi se pun znanja 

gstaraz - napisao si puno toga i ako ništa drugo mogu se zahvaliti na trudu da objasniš neke stvari oko znanja teorije i koliko je teorija bitna ili nije. Svakako je korisna, ali nije neophodna. Ja to gledam na jedan način koji opet ne mora biti točan, ali ima nečeg u tome, a to je da i vozač auta ne mora znati od čega se sastoji mašina, važno je da zna dobro upravljati s njom iako bi bilo korisno da zna i na koji način sve to funkcionira. Dakle, najvažnija stvar je znati svirati gitaru, a akorde je već netko davno izmislio pa se mi ne moramo zamarati s teorijom kako oni nastaju, glavno je da se znamo njima koristiti. Eto, nisam sad rekao neku veliku mudrost, ali tek toliko da dodam neku misao svemu tome

dodao bih još nešto iako možda nepotrebno filozofiram, ali šta 'š 
da ne bi ispalo da mislim da se može bez teorije, ne mislim baš tako nego mislim da teoriju treba podijeliti na primarnu i sekundarnu, pa čak i tercijalnu

primarna teorija je ono što moramo znati da bi uopće mogli svirati, npr. moramo znati kako se drže akordi i kako se zovu, a to najprije kreče od teorijskog učenja pa prelazi u praktično...neću dalje nabrajati što je još primarno, dovoljan je ovaj primjer

sekundarna teorija je npr. kako uopće nastaju akordi, iz kojih tonova i zašto je to tako (to je ono što ne trebamo znati ako nam se ne da ići duboko u teoriju glazbe)

tercijalna teorija je ono čime se bave doktori glazbenih znanosti, a običnim glazbenicima ili muzičarima to uopće ne treba

ok...opet si se potrudio da detaljno opišeš kako to ide

zapravo su horizontalne ljestvice jednostavne, kod vertikalnih treba malo više misliti...no ono što mi od početka bavljenja gitarom, a ni dan danas mi baš nije jasno, to je koliko su mi ljestvice uopće korisne u sviranju...ako sviram iz tablatura pratim upute iz tablatura, a ako smišljam neku melodiju iz glave onda kombiniram tonove kako mi najbolje zvuči, znači, ne razmišljam baš o ljestvicama...možda još nisam na tom nivou da shvatim važnost ljestvica jer one vjerojatno ipak jesu važne, možda više zbog bolje komunikacije u ekipi i onima koji sviraju iz notnog zapisa, a onome tko svira sam i ima neki svoj sistem snalaženja, nisu mu nešto bitno

više sam se sad fokusirao na ljestvice nego na akorde, ali svejedno, sve to ide jedno s drugim 

veoma su korisne. savjetovao bi ti da naučiš mol-pentatonsku ljestvicu u E tonalitetu (minor pentatonic na engleskom), i to osnovni oblik(poziciju) na 12. pragu:



to je prilično jednostavno, jer imaš samo dva položaja prstiju na svakoj žici. u toj šabloni se nalaze svi tonovi E mol-pentatonske ljestvice (E,A,D,G,B), u zatim se i ponavljaju. "penta" inače znači 5, dakle samo 5 tonova je dovoljno da bi se odsvirala navedena ljestvica. ali gitara je krasan instrument sa 6. žica pa treba iskoristiti tu mogućnost što se tonovi jedne ljestvice ponavljaju u različitim oktavama na tako malom prostoru unutar 3 polja.

kada si naučio to, nađi negdje tablature ili tutorial na YT od Hendrixovog Hey Joe sola, i nauči ga svirati, kratak je i relativno jednostavan. nakon toga obrati pažnju da je cijeli solo u stvari odsviran točno na ovim položajima prstiju koje vidiš na ovoj slici poviše. ok, ima tu i bendanja kod sviranja, što znači da se bendanjem dohvaćaju tonovi koji se nalaze u slijedećoj poziciji (obliku) te ljestvice.

dakle, znajući samo jedan od 5 oblika/šablona/pozicija prstiju mol-pentatonske ljestvice, možeš odsvirati odličan solo, i to od prve, čisto ga improvizirajući bez da odsviraš neki krivi ton. pri tome čak ne trebaš znati ni imena tonova koje koristiš, sve što trebaš je znati u kojem tonalitetu je neka pjesma, i taj osnovni oblik ljestvice prilagoditi tom tonalitetu. a to prilagođavanje se radi na način da naučiš imena tonova na prvih 12 polja E žice, i ovaj oblik sa slike kreneš svirati sa onog praga(polja) na kojem se nalazi ton koji je isti kao i tonalitet pjesme. znači, ako je pjesma u A, ovaj oblik ćeš svirati sa 5. polja a ne 12. kao što je slučaj za E tonalitet na slici. ako je tonalitet G, onda to sviraš sa 3. polja, ako je D, onda sa 10. polja, i tako dalje. vremenom ćeš raditi i na tehnici, pa ćeš u solo dodavati vibrato, bendanje, hammr-on, pull-off, pauze, različitu jačinu trazanja pojedinih tonova i tome lsično, čime će tvoje solaže zvučati sve bolje i bolje.

jednostavnije a korisnije od toga ne može, to je čista mehanika. kada vidiš nekog prosječnog gitaristu kako improvizira neki solo, on pri tome koristi većinom neku ljestvicu i položaje koji se na vratu gitare u njoj nalaze, i pri tome se najčešće pridržava samo šablone (oblika) a ne i imena tonova. i dok sviraš u ljestvici, koji god ton odsviraš prema toj šabloni, to će uvijek zvučati "točno" i u skladu sa pjesmom. 

za početak je najkorisnije i najlakše naučiti mol-pentatonsku ljestvicu jer se ona savršeno uklapa u blues i rock glazbu. ona se koristi barem u polovici svih rock i većini blues pjesama. jedna od njenih osobina je da se može svirati bez obzira da li su akordi u duru ili molu, ona je univerzalna za oba slučaja. a kako smo rekli, ovisno sa kojeg polja je kreneš svirati, oblik/šablon je uvijek isti, ali je tonalitet različit, ovisno o pjesmi uz koju hoćeš svirati solo. 
ponekad ti se neće dati učiti neki solo kakav je originalu jer je možda taj solo malo bezvezan, ili predug/prekratak, ili prebrz/prespor za tvoje sposobnosti, ili bi jednostvano htio svirati a nemaš vremena ili volje za učiti. i tada umjesto da se mučiš sa učenjem, jednostavno odsviraš vlastiti solo uz pomoć ove ljestvice i njegon šablona. to ne znači da ne treba naučiti neka sola kakva su originalu, daleko do toga, jer se učenjem načina na koji netko svira dolazi do saznanja što i kako se nešto može napraviti, naučiti raznorazne "lickove" i šablone, izražaj i tome slično.

vremenom kako sve više budeš svirao, znati ćeš otprilike kakva melodija će izaći pod prstima ovisno što od tih položaja ljestvice odviraš. također ćeš vremenom naučiti i njene tonove (nije obavezno, ali je korisno ovisno o tome koliko duboko želiš zaroniti u glazbu). a to je veoma lako, jer ako znaš imena žica (E-A-D-G-B-e), tada znaš i imena tonova na 12. polju jer se od njega sve ponavlja kao i od početka vrata. zatim ćeš jednostavno doći do toga koji su ostali tonovi u onom obliku sa slike poviše ako si naučio "brojati" imena tonova na prvih 12. polja E žice (E-F-F#-G-G#-A-A#-B-C-C#-D-D#-E). tako ćeš "izbrojati" da ako je E na 12. polju, na 15. je G, ako je A na 12. polju, tada je na 14. B i tako dalje.
nadalje, korisno da znaš gdje se u tom obliku nalazi takozvani "root" ton (na donjoj slici označeni crnom bojom). u slučaju E mol-pentatonske ljestvice, root ton je E. kod A mol-pentatonske ljestvice je to A, i tako dalje sa svima ostalima. root ton je koristan jer ako pri sviranju koristiš njega kod početka i kraja neke fraze, ili mu se vraćaš tokom sviranja, to odlično i povezano zvuči.

nakon toga, doći će vrijeme za naučiti sve položaje mol-pentatonske ljestvice na cijelom vratu. sveukupno ima 5 različitih položaja koji se uklapaju (nastavljaju) jedan na drugi. i kada to naučiš. moći ćeš svirati solo po cijelom vratu, i kombinirati tonove iz različitih oktava i time dobivati različite efekte i melodije. za to naučiti treba ti 5 dana, ako svaki dan penzionerski i polagano naučiš po jedan oblik. 
ovo su ti oblici (brojevi 2, 7 i 12 označavaju pragove za lakšu orijentaciju):





a ovako to izgleda kada se spoje jedan za dugim na cijelom vratu:





pokušaj to što sam ti napisao (ako već nisi), i otvorit će ti se jedna sasvim nova vrata u pristupu gitari i sviranju. znači, bez teorije, samo konkretno... i korisno. a opet vrlo vjerojatno će te to vremenom polagano uvući u teoriju i neka nova saznanja.



odlično opisano



teško da si manje kompetentan po tom pitanju od mene... ja sam u tom području kralj - totalna neznalica i ljenčina